1fc6 Destination Zululand - Bronsonovi Sinovi - Blog.hr

Bronsonovi Sinovi

srijeda, 21.01.2009.

Destination Zululand

Photobucket

Zulu, 1964. D : Cy Endfield ; Stanley Baker, Michael Caine, Jack Hawkins, James Booth, Nigel Green


Krajem 19. veka, jedna od mnogobrojnih kolonija britanske imperije je i teritorija koja se danas zove Južnoafričkom Republikom. Tamo su se Britanci našli u poziciji između Bura, lokalnog belog življa koji su potomci holandskih kolonista, i Zulua, afričkog plemena koje je oduvek živelo na toj teritoriji. Nekako se potrefi da i njih troje trenutno žive u miru, sve dok Ujedinjeno Kraljevstvo ne reši da napadne Zulue, a ovi reše da se brane.

Rezultat ? Najbolniji poraz u slavnoj istoriji imperije, i pokolj kod Isandlwane, gde su Zului razvalili britansku vojsku (koja je, usput budi rečeno, imala puške dok su ovi napadali kopljima). Posle tog trijumfa, Zului kreću u eliminaciju druge vojne baze u regionu, Rorke's Drifta, gde trenutno tavori oko 150 britanskih vojnika, pod vođstvom poručnika Bromheada (Michael Caine) i inžinjerskog poručnika Charda (Stanley Baker), koji se tu obreo slučajno sa zadatkom da izgradi neki most. Ubrzo među vojnike stiže vest da im za kojih pola sata oko četiri hiljade crnih ratnika dolazi na kafu i kolače, te se kreće sa organizacijom odbrane i pripremom za nemoguću misiju - može li 150 odbraniti nalet njih 4,000 ?

Photobucket

U svakoj listi najboljih britanskih filmova svih vremena, Zulu često nalazi svoje mesto na visokim pozicijama. Epik stare škole o hrabrosti predaka, ovo je film za ljubitelje starih ratnih spektakala, u kojima se dosta detalja posvećivalo bitkama sa puno učesnika i minulim danima heroizma. Mada vas struktura i rasplet potsećaju na slična ostvarenja iz WW2 miljea, razlike su prisutne i doprinose kvalitetu završnog proizvoda.

Prvo, treba istaći da se ovde radi o jednom časno i pošteno snimljenom filmu, koji se čisto fokusirao na istorijski događaj bez propagandne boje. Snimljen na pravim lokacijama u Natalu, i uz svesrdnu pomoć potomaka plemena iz imena, Zulu vam uopšte neće aktivirati navijačke strasti onako kako to rade razni WW2-themed filmovi u kojima se trebe Nemci i Japanci. Obe strane prikazane su kao ravnopravni borci, ljudi koji su jednostavno zaglavili u ratu i bore se zato što su se tamo zatekli, ne zato što veruju u dobro ili zlo ili šta već treće. Krajnji rezultat je da gledalac ne oseća mržnju prema neprijatelju, već čisto divljenje prema pobedniku i njihovoj istrajnosti.

Režiser Cy Endfield je pred sobom imao težak posao, ali je njegovo umeće definitivno učinilo ovaj film klasikom koji jeste. Endfield se pokazuje kao uspešan organizator "masovki", kako mirnodopskih (impresivna Zulu ceremonija na početku filma), tako i ratnih (napad na Rorke's Drift koji ide u nekoliko talasa). Njegovi glavni igrači, Baker i Caine, su izuzetno uverljivi u svojim ulogama - Baker, inžinjer koji očigledno nema pojma o ratovanju, ali ga situacija tera da improvizuje, i Caine, potomak slavnih vojnika koji su se tukli kod Waterlooa i aristokratski snob sa prigodnim držanjem. Svi sporedni likovi su zanimljivi i svakog ćete sa zadovoljstvom pratiti - meni je lično najdraži bio James Booth kao pvt. Hook, koji stigne od dežurnog jebivetra do jednog od heroja bitke. Odličan je i Nigel Greene, čiji je portret narednika Bournea u najmanju ruku inspirativan.

Photobucket

Same scene bitke su vizuelni spektakl ravan nekim današnjim produkcijama. Prvih sat vremena filma proteknu u pripremi za invaziju, ali kad akcija krene, stajanja nema - sve do odjavne špice svedoci smo bespoštedne borbe dveju strana. Naravno, nivo brutalnosti nije jednak nekom Private Ryanu ili čemu već, ali se ipak ovde radi o kvalitetno režiranim scenama sa dosta statista. Za film od pre 45 godina, visoka pohvala.

Bitka kod Rorke's Drifta završila se pobedom za "crvene mundire", koji su uspeli ono što Teksašani nisu kod Alamoa četrdesetak godina pre njih. Naposletku, čak jedanaestoro preživelih dobilo je Victoria's Cross, najviši vojni orden, a moralni efekat bio je ogroman - posle potopa kod Isandlwane, svet je ponovo dobio objašnjenje "ko kosi, a ko vodu nosi". Ostatak Anglo-Zulu rata protekao je u znaku Britanaca, i Zului su, posle poraza kod Ulundija, bili prisiljeni na kapitulaciju.

Kad na samom kraju filma Zulu vojnici odaju počast "hrabroj braći po oružju", i povuku se sa bojišta, osetio sam ponovo neki davno uništen osećaj fer pleja i korektnog ponašanja. Endfieldovo ostvarenje iz šesdesetih još uvek odoleva zubu vremena, i dok god budu preživljale priče o heroizmu i vojnoj hrabrosti, i ovaj će film sa njima. Visoka preporuka, a po mogućstvu, pogledajte u paru sa petnaest godina kasnije snimljenim Zulu Dawn, koji se bavi već spomenutom bitkom kod Isandlwane (starring Burt Lancaster !).

21.01.2009. u 18:00 • 1 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< siječanj, 2009  
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Siječanj 2009 (12)
Prosinac 2008 (14)
Studeni 2008 (6)
Srpanj 2007 (30)
Lipanj 2007 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari da/ne?

Krvavi Manifest

Blog posvećen akcionom filmu (a i filmu uopšte), kao i vrhunskom Bogu akcije Charlesu Bronsonu. Tri puta nedeljno, ponedeljkom, sredom i petkom tačno u 18 časova, imaćete priliku da čitate nove tekstove sa osvrtima na neki film koji sam nedavno gledao. Termin u ponedeljak rezervisan je za Bronsonove filmove...barem dok zalihe traju.

Kontakt adresa : the.man.with.harmonica_at_gmail dot com ... ako ima neki film o kome vas slučajno zanima moje mišljenje, ili ako imate bilo kakav komentar, slobodno drop a line.