1fc6 Mi plešemo...cijeli dan i noć - Bronsonovi Sinovi - Blog.hr

Bronsonovi Sinovi

petak, 16.01.2009.

Mi plešemo...cijeli dan i noć

Photobucket

Waltz with Bashir, 2008. D : Ari Folman ; Ari Folman, Ronny Dayag, Ron Ben-Yishai, Dror Harazi, Yehezkel Lazarov, Mickey Leon


Ari Folman je izraelski režiser, koji je kao devetnaestogodišnjak učestvovao u vojnoj kampanji protiv Libana 1982. Dvadeset i šest godina kasnije, Ari se ne seća gotovo ničega što se desilo u tom ratu, uključujući i masakr izbeglica kod Sabre i Shatile, kojem je on manje-više neposredno prisustvovao. Kada mu se stari ratni drug Boaz poveri da ima noćne more sa flashbackom na ovaj sukob, Ariju se počnu vraćati sećanja, ali u fragmentima.

Ari rešava da sklopi mozaik, tako što će pričati sa svojim starim ratnim drugovima i ljudima koji su bili prisutni na ratištu u tom trenutku. Polako ali sigurno, on skuplja iskaze bivših saboraca i prijatelja, i malo po malo otkriva istinu o jednom od najstravičnijih događaja u istoriji konflikta na bliskom istoku.

Photobucket

Waltz with Bashir je, blago rečeno, redak zver. Ispred sebe ovde imamo animirani film dokumentarnog tipa, u kojem skoro svi likovi "igraju" samog sebe, i koji se bavi jednom dosta kompleksnom tematikom - sećanjem na događaj kod Sabre i Shatile, gde su libanski hrišćanski ekstremisti, pod aminom IDF-a, hladnokrvno likvidirali oko hiljadu palestinskih izbeglica pod izgovorom da se tamo krije teroristički elemenat. Ovaj incident izazvao je kako lokalno (ogromne demonstracije u Tel Avivu), tako i internacionalno zgražavanje, i koštao je tadašnjeg ministra odbrane Ariela Sharona njegove fotelje.

Folman nas ovde vodi na jedno introspektivno putovanje, u kojem on, kao režiser, pokušava da uklopi svoja sa tuđim sećanjima i tako prikaže neutralnu, objektivnu viziju horora koji se tada desio. Njegov put ga vodi svuda kroz rodnu zemlju sve do Holandije, gde trenutno boravi jedan od drugova, i svaki iskaz se predstavlja novim animiranim segmentom. U ovome se ogleda mudrost odluke da se umesto konvencionalnog dokumentarca napravi crtani film, jer je sloboda umetničkog izraza mnogo šira, i opisi mnogo koloritniji.

Animacija u mnogome podseća na A Scanner Darkly Richarda Linklatera, i fenomenalno je odrađena. Svi flashbackovi deluju surovo, brutalno i neprijatno, ali ih Holman mudro uparuje sa komičnim i pop-culture elementima, shvativši da suvoparan "facts and nothing but facts" pristup bi bio kontraproduktivan. Kada gledamo sećanja tenkiste Ronnya Dayaga, muzička podloga je simpatični hebrew rocker u kojem se peva o invaziji Libana. U segmentu u kojem se Folman vrati na kratak odmor u Tel Aviv, dominantna muzika je "This is not a Love Song" od PIL-a, odlično ukomponovana u montažu u kojoj vidimo kako se mladi vojnik teško vraća u "normalu" posle ratnog sukoba. Jedan od najboljih segmenata je zaslužan i za ime ovog filma - u njemu, komandir izraelske čete izlazi na ulicu sa puškomitraljezom i u totalnom transu puca u svim smerovima, dok se u pozadini smeši likvidirani libanski predsednik Bashir sa postera. Ova scena, obojena Chopinovim čuvenim "Minutnim Valcerom", je zenit Folmanovog surealizma...jednostavno ste hipnotisani dok traje.

Photobucket

Ono što je izuzetno pohvalno je što film ne pokušava da utvrdi ko je ovde kriv, i ko je pozitivac, a ko negativac. Waltz with Bashir jednostavno pokušava da prikaže događaj onakvim kakav se desio, kroz oči ljudi koji su bili tamo i prisustvovali tome. U globalu, poruka je kako rat, kao pojam i fenomen, može surovo da deluje na psihu mladih ljudi i kako se oni transformišu u nešto sasvim drugo. Činjenica da se sve traume javljaju tek 20 godina kasnije dovoljno svedoči o dugoročnim posledicama ovakvog iskustva.

Waltz with Bashir nije pro-izraelski film, ni pro-palestinski. Nije ni anti-izraelski, ni anti-palestinski. Jednostavno, ovo je kapitalno anti-ratno ostvarenje, koje će se, Bože zdravlja, u narednim godinama svrstavati negde uz Apocalypse Now i Full Metal Jacket. Za kraj, da spomenemo da je ovaj film dobio nominaciju za najbolji strani film na predstojećoj Oskar ceremoniji - navijam za njega.

16.01.2009. u 18:00 • 1 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< siječanj, 2009  
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Siječanj 2009 (12)
Prosinac 2008 (14)
Studeni 2008 (6)
Srpanj 2007 (30)
Lipanj 2007 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari da/ne?

Krvavi Manifest

Blog posvećen akcionom filmu (a i filmu uopšte), kao i vrhunskom Bogu akcije Charlesu Bronsonu. Tri puta nedeljno, ponedeljkom, sredom i petkom tačno u 18 časova, imaćete priliku da čitate nove tekstove sa osvrtima na neki film koji sam nedavno gledao. Termin u ponedeljak rezervisan je za Bronsonove filmove...barem dok zalihe traju.

Kontakt adresa : the.man.with.harmonica_at_gmail dot com ... ako ima neki film o kome vas slučajno zanima moje mišljenje, ili ako imate bilo kakav komentar, slobodno drop a line.